Deset Božjih zapovjedi

Članak u kategoriji: Na putu ka svetosti
10 zapovjedi

Deset Božjih zapovijedi ili Dekalog (heb. דברימ devarim = "riječi") je skup zakona što su ga Izraelci, prema biblijskom izvještaju, primili od Boga na planini Sinaju preko proroka Mojsija, nakon prelaska preko Crvenog mora i izlaska iz egipatskog sužanjstva oko 1200. pr. Kr. One su dio zbirke zakona poznate pod nazivom "Zakon" (heb. Tora) ili "Mojsijev zakon".

 

Zašto Božjem narodu trebaju "Božje zapovijedi"?

- kako bi nas Božji autoritet "motivirao" da živimo dobro i moralno, zato jer Bog želi da budemo dobri, jer nas je On i stvorio da nam bude "dobro" (a dobro je onako kako je to Bog planirao i stvorio, a sve što se protivi Božjim prirodnim zakonima jest zlo);
- poštujući Božje zapovjedi mi iskazujemo poštovanje Bogu i tako postajemo prijateljima Božjim, a što je vrlo važno za ulazak u vječnu slavu kod Boga;
- 10 Božjih zapovijedi ne zapovijedaju konkretno, već više općenito, baš kao što se i ustavi država ne bave konkretnim zakonima već općenito govore o pravima i dužnostima. Tako 10 Božjih zapovijedi dijelimo na 2 dijela;
- prve 3 zapovijedi tiču se našeg odnosa prema Bogu, tj. utemeljuju Božji autoritet, što je važno za utemeljenje vrijednosti svih zapovijedi;
- ostalih 7 zapovijedi tiču se našeg odnosa prema čovjeku (drugima i sebi), to je kao deklaracija o ljudskim pravima i dužnostima.

 

Prijevod s hebrejskog jezika (preveo Silvije Grubišić) glasi ovako (Izlazak 20, 2-17; vidi i Ponovljeni zakon 5,6-21):

    Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

    Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi.

    Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

    Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.

    Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.

    Ne ubij!

    Ne učini preljuba!

    Ne ukradi!

    Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!

    Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!

U prijevodima Biblije na hrvatski jezik riječ rob je ublažena riječju sluga, pa bi točniji prijevod bio "Ne poželi žene bližnjega svoga; ni roba njegova, ni ropkinje njegove".

Deset zapovijedi do danas čine temelj židovske i kršćanske vjere.

Budući da u hebrejskom tekstu ne postoji numeracija ni neka druga jasna podjela zapovijedi, te nije lako odrediti njihov broj, do tradicionalnog broja od deset zapovijedi u različitim se predajama dolazi na različite načine. Osobito je ta raznolikost prisutna među raznim kršćanskim zajednicama.

 

Inačica koja se nalazi u katoličkom Katekizmu, ali i kod nekih drugih Crkava, donosi drugačiji, sažeti, tekst. U tom se tekstu umjesto spomena "subote" spominje "dan Gospodnji". Za zapovijed koja spominje zabranu izrađivanja likova Katolička Crkva drži da je sadržana u prvoj zapovijedi (prema njenom nauku, likovi se ne štuju kao da su Bog ili sami sveci, nego samo kao podsjećanje na njih, dok se zabrana iz Deset zapovijedi odnosi na uvjerenje da božanstvo prebiva u izrađenom liku). Ove Crkve također imaju zadnje dvije koje su sadržane u zadnjoj zapovijedi, prema gornjem tekstu. Ovaj raspored Deset zapovijedi kakav se rabi u Katoličkoj Crkvi potječe od svetog Augustina:

   1. Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!
   2. Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!
   3. Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji!
   4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
   5. Ne ubij!
   6. Ne sagriješi bludno!
   7. Ne ukradi!
   8. Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!
   9. Ne poželi žene ni muža bližnjega svoga!
  10. Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga!

 

 

1. zapovijed

Svaki zakon prvo utemeljuje autoritet zakonodavca. Naravno, ako se poštuje zakonodavca da će se poštivati i njegove zapovjijedi, tj. njegova volja. Pravi autoriteti su oni koje su ljudi prihvatili zato što su autoriteti radili za dobrobit drugih. Tako se ovdje u ovoj zapovijedti i Bog poziva na svoj autoritet jer je ljudima pomogao, tj. oslobodio ih iz egipatskog ropstva.
a) Bog je donosioc zakona (zakonodavac) (Ja sam Gospodin, Bog...)
b) zakon se daje kome? (nama!: ..."tvoj")
c) ovaj se zakon proglašava prioritetom nad drugim zakonima (i nemaj drugih Bogova!, tj. onih koje bi slušali isto kao i našeg Boga osloboditelja i prijatelja čovjeka).

2. zapovijed

Svaki zakon obavezno naglašava kako se protivni (dosadašnji ili budući) zakoni dokidaju ovim zakonom. To je važno napomenuti kako ne bi vrijedili suprotni zakoni. Tako i ovdje, Bog se ograđuje od mogućnosti korištenja njegovim autoritetom u krive svrhe, tj. u svrhe suprotne ovom zakonu Božjem. Izustiti ime Božje znači u nečije ime djelovati ili se pod krinkom nečijeg imena "izvlačiti" ili opravdavati. Bog ne dopušta da se pod njegovim imenom rade gadosti i zla ili da se njegovim imenom (autoritetom) igramo i koristimo "uzalud" (a sve "zlo" je uzalud jer ne vodi k dobru!)
Ta, tko smo mi da se smijemo poigravati Božjim autoritetom (imenom) i zakonom kojega Bog ovime donosi!

3. zapovijed

Ovom se zapovijedi:
- čovjeka podsjeća na njegovo Božansko dostojanstvo, te daje mu se pravo da se "odmara" u ovome svijetu (jer si mi to "možemo priuštiti"). Ovim odmorom čovjek se približava Božjem dostojanstvu (ta, djeca smo mu!), ali isto tako taj tjedni odmor nas usmjeruje k Bogu i na način da bivamo poučeni Božjem zakonu. Zato ova zapovijed ima i sljedeću važnost:
- Zakon Božji i ne bi toliko postigao u ovome svijetu kad ljudi ne bi bivali poučeni zapovjedima koje donosi Božji zakon. Zato se i naređuje dužnost poučavanja u Božjem zakonu, a ujedno i slavljenje Boga taj dan jer se tako vežemo uz Boga i njegovu volju. A to je svima nama KORISNO! Osim toga, dan odmora čovjeku je nagrada od Boga, upravo za iskazanu vrijednost kojom se čovjek taj dan posvećuje duhovnom rastu u Božjoj riječi.
- Poštivajući ovu zapovjed Bogu pokazujemo na pozitivni način da ga poštujemo i da želimo biti njegov narod njegovog zakona.
I nitko nema pravo ovu zapovjed prekršiti: pa ni car, ni kralj ni ikoja vlast nema moć rušiti ovu Božju zapovjed (kao ni bilo koju drugu).
Ovdje samo da se podsjetimo: Židovima je 7. dan bio subota (šabat), a nama je nedjelja (što bi po židovskom računanju njima bio ponedjeljak). Mi kršćani na spomen Isusova uskrsnuća koje se dogodilo na prvi dan u tjednu (po židovskom računanju, dakle to je dan poslije Šabata), mi taj dan slavimo NOVO BOŽJE STVARANJE. Naime, židovima je Šabat označavao završni dan Božjeg reda stvaranja (7. dan), a nama je po Isusu došlo novo stvaranje djece Božje po Duhu Isusa Krista snagom argumenta Isusova Uskrsa. Zato taj "novi dan u tjednu" kada je Isus uskrsnuo nama postaje novim Božjim danom, jer Isus je nama tolika prekretnica u odnosu prema Bogu da se to odrazilo i na dan koji se posvećuje Bogu. Dakle, nedjelja (ne-djelati jer se posvećujemo Bogu) je spomendan na Isusa i njegovo Uskrsnuće i njegovo Evanđelje o dobrom Bogu Ocu.

4. zapovijed

Htjeli mi to ili ne, ali obitelj je temeljna jedinica ljudskog društva. Čovjeku nije svojstveno biti jedinka, već član zajednice! A obitelj je biološko i afektivno i intelektualno itd. najoptimalnija sredina za pojedinca jer je "prikladna pojedincu" da se on može razvijati u svoj punini. Obitelj je kao "rampa svemirske rakete" koja čovjeka drži, usmjerava u svijet, te konačno lansira kad je čovjek spreman.
Ovom zapovijedi to Bog znade i nama daje na znanje:
- obitelj ima svoje dostojanstvo koje prvo moraju poštivati djeca! (Jer normalno je da roditelji vole svoju djecu, ali problemi nastaju u poštivanju roditelja od strane djece. I da bi se i ta spona utvrdila, Bog je svojim autoritetom utemeljuje.)
- ni Božje zapovijedi ne bi mogle zaživjeti da ih roditelji po svom odgoju ne usađuju djeci. A da bi se to ostvarilo, djeca su dužna poštivati roditeljski odgoj koji ih vodi u "bolje sutra" (tj. "da dugo žive i da im pritom bude dobro na zemlji")
Ne poštujući svoje roditelje, ne poštjemo ni Boga koji nam je dao te roditelje. Jer nismo se mi sami "rodili" i zato imamo obvezu poštivati roditeljsku i Božju životvornu ulogu.

5. zapovijed

Konačno dolazimo do "prvih ozbiljnijih zapovijedi". Ove sljedeće zapovijedi dolaze u parovima. 5. i 6., 7. i 8., 9. i 10.
Po ovoj zapovijedi Bog čuva fizičko dostojanstvo čovjeka. Tj., Bog naređuje svom narodu da se ljudi moraju međusobno poštivati, a ne zatirati, jer je to volja Božja, jer je Bog stvorio ljude da budu sretni i nitko od ljudi se nema tu pravo miješati i Bogu ugrožavati planove koje on ima s svakim pojedincem, a to je da Bog želi da svaki pojedini čovjek bude na ovome svijetu sretan.
Dakle, ova je zapovijed protiv je direktnog ugrožavanja fizičkog dostojanstva čovjeka, ugrožavanja ljudskog života i zdravlja, ponajprije na fizičkom, tjelesnom planu.

6. zapovijed

No zna Bog da čovjek nije samo nakupina "mesa i kostiju", nego da je čovjek i duhovno biće. Zato ovom zapovijedi Bog čuva pravo svakog čovjeka na intimu, duhovnu vrijednost, pravo na privatnost i poštivanje duhovne vrijednsti ljudskog bića. Naravno, da govoreći ovdje o duhovnoj vrijednosti ljudskog bića, čovjekova se vrijednost utemeljuje s obzirom na dostojanstvo Božje. Jer nema smisla govoriti o "nekom fiktivnom dostojanstvu čovjeka naspram drugih ljudi" ako to dostojanstvo nema "pokrića" ili "snage da se dokaže vrijednim". Bog svojim autoritetom i ljudskoj intimi daje "snagu vrijednosti i važnosti". Zato Bog ne želi da se ljudi vrijeđaju i ponižavaju, a budući da je seksualna intimnost ljudima najočitiji znak duhovne vrijednosti nekog čovjeka ("sram", "povrijeđenost", "ljubav", "intimno prijateljstvo", "tajne"...) često se ovu zapovijed poistovjećuje baš sa seksualnošću. I današnji psiholozi znaju tako naglašavati kako je seksualnost jedina snaga u čovjeku koja prožima svaku poru ljudskog bića. Pa... vjerojatno je na to i Bog mislio...
Ova zapovijed zabranjuje "ubijati čovjekovo srce", "intimu pogaziti", "prezreti čovjekovo dostojanstvo", "slomiti srce" i sl.

7. zapovijed

Ova i sljedeća zapovijed bave se čovjekovim životnim prostorom, okruženjem, koje je jednako tako važno za život čovjekov.
Sedmom zapovijedi ("Ne ukradi") Bog želi osigurati pravo na privatno vlasništvo, odnosno protiv je indirektnog ugrožavanja fizičkog dostojanstva čovjeka. Naime, pravo je svakog čovjeka na privatno vlasništvo kojime se čovjek brine za svoju fizičku stranu života u ovome svijetu! Ova je zapovijed kao dopuna 5. zapovijedi, samo što brine, tj. osigurava vanjski "materijalni" čovjekov okoliš.

8. zapovijed

8. zapovijed opet indirektno čuva čovjekovo pravo na "duhovni okoliš", tj. pravo na istinu, "dobar glas" koji čovjek uživa (jer si je to stekao). Naravno da je i ovo važno za čovjeka, pogotovo danas kada imetak nije više samo "materijalne" naravi, već puno više i "duhovne naravi" (npr. poslovne preporuke, informacije, znanje, osposobljenost, ugled, poštovanje, poštenje, marljivost kao duhovna vrlina i ostale vrline koje "prate čovjeka"...).

9. i 10. zapovijed

I na kraju... Sve (ljudske) aktivnosti proizlaze iz ljudskih odluka a odluke iz ljudskih ŽELJA! I tu nastaju problemi ako želje vode k zlu! Zato Bog od nas traži i da budemo gospodari svojih želja koje moramo usklađivati s Božjim zakonom i voljom! Jer:
a) Bog ne želi da budemo pokvareni u srcu (da nam srce snuje opake zamisli i planove), jer ne želi djecu s pokvarenom maštom (to je degradirajuće za Božju djecu!),
b) Bog ne želi da se te zle želje i ostvaruju! (da ne činimo zlo drugima i sebi!), a velika je vjerojatnost da bi to i napravili ako bi si to "(priuštili) dopustili željeti"!
I zato Bog ovim dvjema zapovijedima želi odgajati svoju djecu, srca svoje djece (baš kao što i roditelji žele odgojiti svoju djecu da se međusobno ponašaju kao braća a ne kao "neprijatelji").
9. zapovjed nas želi odvratiti od svake i želje za rušenjem tuđe intime (pogotovo bračne intime na kojoj počiva i vrijednost obitelji)!!!!
10. zapovijed nas odvraća od želja za krađom, tj. za posizanjem dobra drugih kojima su ta dobra važna za njihov život i živote njihovih obitelji.

Zaključak

Bog je dokazao da je naš osloboditelj, a od nas zahtijeva samo to da dopustimo da nas oslobodi: ako slušamo svoga Boga, onda ćemo biti oslobođeni od zla: i kao pojedinci i kao zajednica.

 

Ključne riječi

Galerija slika

zapovjedi

Morate biti prijavljeni da biste komentirali članak. Prijava postojećih korisnika

Trenutno nema komentara na ovaj članak.



Prijava problema na stranicama












U polje unesite tekst sa slike



Odustani